Bilo je to krajem 2014. godine, nakon mojeg obraćenja. Molila sam svetom Josipu za posao. Onog trenutka kad sam konačno položila zadnji kolokvij iz vježbi dobila sam poziv na razgovor za posao.
Šef se zvao ni više ni manje nego Josip. I bio je vjernik. Nastavila sam moliti svetom Josipu za moju tadašnju vezu i Ivan je u samo nekoliko mjeseci postao moj zaručnik, kao Josip Mariji.
Godinama sam molila svetom Josipu za posao, a on je bez puno buke, u tišini, kako on obično i djeluje a to znaju oni koji su mu se utjecali i bili uslišani – u pozadini uvijek radio u moju korist. Po njegovom zagovoru dobila sam i onaj posao u Podravki koji mi je do sada bio najdraži, jer je bio u Koprivnici, i bio je to grafički dizajn kojeg neizmjerno volim, po njegovom smo zagovoru i prodali stan i našli ovu kuću koju volimo i učinili smo ju našim domom.
Po njegovom zagovoru moji su se roditelji pomirili a nebrojeno puta i Ivan i ja. Kada bih molila njemu, strahu i trepetu zlih duhova, naša obitelj bila bi mirna, poslovi odrađeni, računi plaćeni, problemi riješeni. Tek u nekom trenutku mira shvatila bih, aha, to je bio on, moj sveti Josip.
Imam pored sebe Josipa koji spava i poput pape Franje pišem mu što bih voljela da usliši meni i drugima u potrebi – i ono po čemu je i poznat – ništa ne odbija.
Možda duže potraje ali nikad ne kasni. Sveti Josip ne odbija naše molbe, a Isus ne odbija Njegove. I tako je moj nebeski zaštitnik i meni izmolio posao, u Koprivnici, u struci, u izdavaštvu. I koji mi je prvi radni zadatak? Digitalizirati jedan stari molitvenik svetom Josipu. Ovo blago starije više od sto godina povjerio je sveti Josip meni da prelomim.
Kakva čast.