Posvećeno mojoj djeci
Iza mene su teški dani. Morala sam se suočiti sa istinom. Željela sam ozdravljenje, žarko, jer me gušila moja depresija. Nisam joj znala uzrok, nije bilo vrijeme da ispliva prije, no sada je izašla na vidjelo, i ja sam je pogledala ravno u oči.
Put je bio težak i završio je bolno, gubitkom osobe koju najviše volim. Za njegovo dobro, tu cijenu rado plaćam.
Za moje dobro, priznala sam si ono što podsvijest vrišti. Ja sam žrtva obiteljskog nasilja.
Dugo su svi osim mene toga bili svijesni. I čekali. I dočekali.
Sve što me mučilo rješavala sam hagioterapijom i vjerom. Hagioterapija me ojačala da si priznam gorku i golu istinu, a vjera je moj put da držim glavu iznad vode.
Spuštam kofere, teret koji vučem godinama. Već danas popodne imam prvi razgovor sa psihologom.
Toliko sam to odgađala jer sam se bojala osude, no On me oslobodio i straha “Što će ljudi reći”.
Ljudi koji su bitni oko mene su, obitelj, prijatelji, koji su dovoljno propatili zbog mene, i hvala im na tome.
Okrećem novi list, ovo je tek početak, prekretnica.
Vjerujem, bit će dobro. Ima Netko ko me oduvijek znao, volio, htio, stvorio i još me uvijek stvara.
I Vas. Budite blagoslovljeni <3