Jesi l živa, staričice moja?

Priča druga – pismo ocu

Prije dvije godine pitala sam se što se krije s druge strane oprosta? Iako mi je srce bilo puno ljutnje, mržnje, boli i rana uskočila sam u to povjerenje da praštanje liječi. Tako sam danima, mjesecima praštala tebi tata. Mislila sam da se ništa ne mijenja, no itekako se mijenjao naš odnos. U najgorim trenucima života upravo si ti imao prave riječi i recept. Tvoja su životna iskustva, boli i vlastite patnje bile meni most za prijeći na drugu stranu. Hvala ti na tome tata. Hvala ti jer se nisi bojao zaplakati sa mnom kada mi je bilo najteže, i voljeti sa mnom kada bi netko drugi rekao: mrzi. Hvala ti jer si mi pokazao svoju ranjivost, ona mi je dala snagu ponovo ustati i boriti se, znajući da ću preživjeti.

Jesenjin je pisao majci dok ja pišem ocu. Odgajao si me i gledao sve moje mladenačke gluposti i padove. Kako sam se preplašila kada sam se susrela sama sa sobom i svim mojim padovima i grijesima, no ti si me podigao riječima: ti si od nas svih najnormalnija. Imala si svoje mušice u mladosti, epizode, ali si iz svega toga učila i naučila. Hvala ti na tim riječima i na pogledu kojim me danas gledaš.

Hvala ti jer si ponosan na mene i na sve što sam stvorila i stvaram, lijepo je znati da vjeruješ u mene. Opraštanjem, mijenjalo se moje srce ali i tvoje. Omekšao si, zacijelio, oprostio, smirio se, ostario. Ponekad kad me zoveš bude mi teško javiti se, jer sam tad teška i sama sebi, no ipak se javim, ponesem dio tvoga tereta, saslušam te, znajući da nećeš zauvijek biti tu.

Ovih zadnjih dvije godine kao da ja odgajam tebe, ne više ti mene. I prima ti se. Bogu hvala. Umjesto da si ogorčeni starac kakav bi možda bio da sam odustala od tebe, ti si u starosti mudar. Nemaš više humora kao nekad, no ne brini, kod mene je. Tolike teške situacije sam ismijala sa svojim prijateljima i postale su odmah lakše.

Nek nam je još koja lijepa godina, ne idi još, poživi još godinu, dvije, deset. Da imam s kime popiti kavu, šutjeti, pričati o kuhanju, poslu, braku, vrtu, voćkama. Da se imam s kime posvađati! Volim te tata. Hvala ti jer su u meni neke dubine koje sam otkrila čitajući knjige, slušajući glazbu, uživajući u šetnjama s djecom u prirodi. Sve si mi to ti dao.

Ostani još malo, da nam život bude u tisuću boja. Jer jednom, kad tebe ne bude, znam da će nekih boja nestati.