Posvećeno mojoj baki iz Ždale
Moja je majka rođena u Ždali a otac u Goli, pa sam imala ždalsku baku i golsku baku. Dvije potpune suprotnosti. Ždalska baka bila je marljiva žena, dobra domaćica, izvrsna kuharica, predana baka, požrtvovna supruga, majka, vjernica. Golska baka bila je slobodna duša. Ja sam naslijedila od obiju baka ponešto, no ponosnija sam kad isplivaju kvalitete moje ždalske bake. S njom smo kao djeca bili povezaniji, a i danas ju osjećam. Njeno
imanje u Ždali prodano je našim firmanim kumovima, mladom bračnom paru sa četvero djece koji su živjeli u kući do sa svekrom i svekrvom. Moja firmana kuma udala se pred punoljetnost i s bakom se povezala na nekoj prijateljskoj, majčinskoj razini. Baka je nastojala gajiti sa svima dobrosusjedske odnose, no s rodbinom je ipak to bilo lakše, premda i dalekom.
Ždala je malo mjesto na granici s Mađarskom, i kroz bakino uvijek uredno dvorište i vrt svaki dan smo gledali preko granice, zamišljajući što se krije s onih strana njihovih polja, da li siromašna sela ili bogati gradovi. Samo nas je jedan veći zalet nekada dijelio od Mađarske, no znali smo da se to ne smije. Isto kao što se ne smije brati visibabe u šumi. Provodili smo svaki vikend u Ždali i gotovo cijele praznike.
Poznat je jaz između sela Gola i Ždala, no tata je svaki vikend volio provoditi u Ždali, umjesto u Goli. Možda zato jer mu u Goli nije nitko prigovarao, isto kao što ja danas radije odem s djecom k svekrvi nego do njega. Dane u Ždali provodila sam na biciklu, igri skrivača sa sestričnom Ivanom, životinjama, ministriraju u Crkvi. Baku su u mom osmom razredu odlučili doseliti u Koprivnicu. Tada je počela starjeti. Kada smo imali Franjo i ja imali saobraćajnu nesreću tada je još malo ostarjela. Kada je Franjo preseljen u veći spavaću a ona manju, još je malo ostarjela. A tu je još i njen život prije nas. Koliko žena može i želi podnijeti, ostaje mi za vidjeti. U najtežim životnim situacijama osjećam bakinu prisutnost i zagovor, njenu zaštitu. Umrla je u mojoj sobi, našoj sadašnjoj spavaćoj, budućoj dječjoj sobi, i to mi daje mir da me uvijek čuva.
Kada sam bila stara kao što su sad moja djeca, govorila mi je: Ti si moje sunce, i mjesec, i zvijezde… Franjo je brinuo o ždalskoj baki, ja sam dobila golsku baku. Vožnje k doktorima, na groblje, i puno komičnih situacija s bakom. Kada sam upoznala suprugovog djeda u Goli, kroz njegov pogled na baku i ja sam malo promijenila sliku jer je djed je istaknuo kako je imala smisla za humor. Priča koju mi je kao djetetu od možda četiri, pet godina ispričala o jednoj djevojci koja se trebala udati, kasnije se ispostavila istinitom; prošlo je više od dvadeset godina kad je Ivanova baka potvrdila istinitost te priče, jer se dogodila upravo u njenoj obitelji.
Djed iz Gole umro je prije mojeg rođenja, a djed iz Ždale volio je Franju jer je uvijek htio sina, a mene bi tjerao od sebe i govorio mi da sam ja s one golske strane obitelji. To me povrijedilo toliko da ni danas nisam sigurna jesam li mu oprostila. Na dan Ivanovog i mojeg vjenčanja Ivanov djed mi je, kad se po običaju prikazi mladencima i čestita kod oltara rekao: Ti si moje sunce. Osjećala sam se kao voljena i željena unuka. Kroz brak sa suprugom dobila sam djeda.