Posvećeno meni
Zadnje vrijeme mozaik dobrih događaja dokaz je nekih promjena u mome životu.
Nakon 35 godina, tata je pobijedio strah i otišao k zubaru. Rekla sam mu koliko sam ponosna na njega i pohvalila ga. Taj njegov čin hrabrosti dao je i meni snage i primjer da ne treba čovjek nikad odustati od sebe.
Danas sam odradila prvi trening tajlandskog boksa. Učinak je bio odličan jer sam postigla ono za čime u zadnje vrijeme težim. Da mi se isprazni glava.
Stjepan kreće u jaslice, Rita u vrtić, Samuel je sad već mali gospodin. Početak novog vrtićkog tjedna prolazi u veselju.
To su te male stvari koje čine moju sreću.
Mateo, vjenčani kum s Ivanove strane, i Adam, Stjepanov krsni kum danas su mi polijepili tapete. I divne su mi. Kumovi, obitelj koju možeš birati.
Veselim se kavi s vjenčanom kumom, ponekad je bolja od psihologa.
Male stvari. Hvala Bogu na njima.
A za loše trenutke koji su otežali život, ispričavam se. Svima, no najviše svojim klincima.
Oprostite mi malci. Sve grubosti. Sve što Vas nije izgradilo i podizalo. Volim Vas.
Volim i sebe. Svaki svoj pad kroz život i svaku svoju pogrešku. Nakon nje sam ustala, krenula ponovo, postala jača.
I kad se pogledam u ogledalo mogu reći da to sam ja, i sviđa mi se što vidim.
Biće u projektu, koje Stvoritelj neprestano stvara, i dobro je.