Posvećeno tebi koji nosiš sve breme ovoga svijeta na svojim leđima
Kad Te vidim samog i tužnog, obješenih ramena, teških koraka, u srcu me stegne.
Umjesto mladosti, umjesto znanja kojeg si prepun ti hodaš malen ispod zvijezda. Toliko bih ti voljela pomoći, reći ti da nisi sam, da ima jedna osoba na ovom svijetu koja zna sve odgovore o tebi, i prije i poslije ovog života tu je On.
Tko je taj koji može uzeti moju patnju, moju bol, dati mi odgovore na sva moja pitanja? Riješiti moje situacije? Može li to običan čovjek? Odgovor je uvijek ne.
Smiri se, zastani, čuj cvrkut ptica i šum vjetra u krošnjama velikih stabala. Zar doista misliš da je sva ta ljepota, sav taj sklad nastao sam od sebe? Vrhovima svojih misli možeš već naslutiti, postoji Netko tko drži čitav svijet i našu stvarnost u svojim rukama.
I zove baš tebe. Zaziva te Tvojim imenom. Prije nego su te znali tata i mama, on Te znao. Svaki kutak tvojeg bića, srca, svaki mehanizam u tvome tijelu pokreće baš on. Život.
Gdje si me to poslao? Što radim na ovoj Zemlji? Zašto sam ovdje? Koji je moj smisao? Tek s Tobom nalazim odgovore na ova egzistencijalna pitanja. Samo dobrota može stvarati i kao što je stvorila vodu, zrak, prirodu, stvorila je i mene i neprestano me stvara.
Sad ja mogu reći ovo sam ja. Na putu koji se zove život. I unatoč njegovoj kompleksnosti, mogu se mirno predati u Njegove ruke i krenuti, otkrivati taj put. Moj put.