Nakon prošlog zaposlenja nisam imala velikih želja. Bolju plaću i poštene poslodavce. Dan nakon otkaza sjedam na novi razgovor za posao, još uvijek ogorčena i povrijeđena, šokirana ljudskom glupošću, sjedam pred potencijalnu novu šeficu i započinjemo razgovor za posao. Ostala sam šokirana ljudskom dobrotom koja je iz nje zračila, ona vrsta koja liječi, koja mi je toliko nedostajala. Obična, podcijenjena – ljudskost.
Nije me prvi dojam prevario. Vjerojatno nikada više neću imati ovako dobre šefove, i premda me srce zove prema struci, ugostiteljstvo je u meni ostavilo trag žalosti jer napuštam ljude koje volim, radno mjesto koje volim, šefove koje volim, goste koje volim. Nisam se tome nadala. Došla sam hladnokrvno raditi i čekati posao u struci, a dočekala me ljubav, radost. Loših trenutaka je bilo premalo da bi se pamtili. Teško je ovdje ne ostati, ali srce vuče. Ako ništa, našla sam novo sretno mjesto. Mjesto za popiti kavu. Rekla sam neki dan Ivanu svi znamo da je tvoja strast glazba, a koja je moja? Isus? Hagioterapija?
Kava. Od kad te poznam, opsesija kavom. Ne pijem previše kave, bez brige, ali ju volim do neba i natrag.
Naših sto prvih spojeva obilježilo je ispijanje kave. U kafiću, s aparata, kod kuće – bilo kuda kava svuda.
Kad smo radili na terenu i svima je popodne bilo već svega dosta a čekala nas je još jedna šihta na napuhancima, našla sam kafić s kavom za van u svakom mjestu i jedan je od kolega rekao: Pa dobro od kud ona puće te kave? Svi smo se veselili kavi.
Kavica je značila razgovor, pauzu, kratki predah, mir.
S kumicom Andrejom na sezoni u Orebiću ritualno smo pile kavicu, na plaži u Bolu na Braču uz knjigu opet neka kavica.
Što manje kava dnevno smijem piti zbog bolova u trbuhu to ih više cijenim i volim. Postoje neki ljudi s kojima bih voljela popiti kavu, neki s kojima ne stignem, ima i onih koji su mi pokvariti tu kavu a sigurno sam i ja mnogima.
U trenucima najvećeg umora i najveće postporođajne depresije, kad je stvarno uzela zamah i nisam se imala čemu veseliti rekla bih si navečer, ah, sutra je novi dan i počinjemo ga kavicom. To me ipak napunilo radošću. Još kad ju ujutro popijem sama, svjesna Prisutnosti mojeg Stvoritelja, dan bude jednostavan i čudesan.