Posvećeno Samuelu nakon druge operacije
Rekla mi je naša prijateljica iz bračne da lijepo pišem, brišući suze sa svojih očiju. Moje riječi potpuno su drugačije od moje nutrine. I to je problem. Često me prevlada ljutnja i agresija pa riječima to izbacim iz sebe govorom. Kada to nadvladam, bit ću još malo bolja.
Samuel je odradio i drugu operaciju. Čekali smo na tu operaciju fimoze gotovo godinu dana. Ovaj puta je Ivan išao na operaciju s njime i poštedio me stresa i tko zna, možda još jednog živčanog sloma, bračne svađe, nemira.
Bilo bi mi puno lakše da taj tjedan na bolovanju Ivan nije proveo u svojem klasičnom izdanju, posezanju za opijanjem i ostalim što njemu stvara mir a meni nemir, no što se može, ne mogu imati baš sve i odjednom, tako da sam zahvalna što je operacija prošla dobro i što se Samuel dobro oporavlja.
Pitao me Samuel što je to opraštanje. To je sine kad se ti i ja naljutimo jedan na drugog, jer ja vičem ili te udarim a ti mene ne slušaš ili si zločkast, pa između nas postoje neke teške emocije poput ljutnje i tuge. Tada si odlučimo oprostiti, ispričati se jedan drugome i oprostiti odnosno otpustiti te teške emocije i ponovo se voljeti. Eto, to ti je opraštanje, otpustiti emocije koje razaraju mene, tebe, ljude oko nas, naše tijelo, duh, um.
Naše nas stanice slušaju, svaka stanica u našem tijelu može boljeti ako se ljutimo ili nešto nismo oprostili, otpustili.
Oprost je jedan od najljepših darova koji možemo darovati jedni drugima.
Ne može mene nitko toliko povrijediti koliko ja mogu oprostiti i voljeti.