Posvećeno našoj djeci, da ostanu u Njegovoj ljubavi
Dva tjedna samoće i mraka nakon godina razaranja vlastitog srca jer nisam znala otpustiti sve što me boljelo i razaralo iznutra.
A bome nisam znala ni raščlaniti sliku oca od muža. A i padala sam pod negativan utjecaj još jednog takvog ranjenog srca.
Gdje sam to bila, na što sam mislila? Kako nisam uspjela?
Sve su to jučerašnja pitanja.
Dajem si vremena da isplačem sve što mala Irma mora isplakati, otpustiti ljutnju, da se mala Irma odljuti.
A kada ostane praznina, iako bolna, usamljena, lakše je disati nego kad je čemer u srcu.
Drže me naša djeca, i zbog njih se borim i ustajem.
One 2015. Isus je moje srce promijenio, znam da može opet.
Učim se biti strpljiva, čekajući njega da se vrati k nama.