Posvećeno mojoj mami Željkici Kada sam bila adolescent prijatelji su mi bili iznimno važni. No svi do jednoga, s godinama i vremenom, neki prije neki kasnije, razočarali su me. Pune sam i ja razočarala. Prijateljstvo je lijepo, no nije najvažnije, iako nam se to u osjetljivim godinama čini, jer ako nemaš prijatelje osjećaš se usamljeno, …
Posvećeno mojoj depresiji Kad otvaram svoju Pandorinu kutiju, riskiram puno patnje. Tako je bilo i ovaj puta. Ne dirati rane znači ostaviti ih da zacijele. Moje su rane nastajale dugi niz godina, i moram imati strpljenja da će tako dugo i zacjeljivati. Kada kopam po njima, samo napravim još veći nered i to urodi ponovnom …
Posvećeno mojem najboljem prijatelju, Ivanu Ivan i ja upoznali smo se kao studenti krajem ljeta 2013. To je ljeto bila prekretnica u našim životima, i sam kraj donio je nešto novo, neočekivano, lijepo i sveto. Nisam odmah prepoznala što je ta nova promjena. Ostala sam zbunjena novim osjećajima i stanjem u svojoj glavi. Tek mi …
Posvećeno mojoj kćerki Riti Ovo poglavlje jako dugo čeka biti napisano. Uglavnom zbog straha zbog onoga što će izaći. Na mojem srcu postoji jedna duboka brazda. Jedna duboka posjekotina koja boli, boli često, no ne uvijek. Kada ne boli uvijek tada sam radosna, slobodna. No, kada boli, ja živim iz svoje patnje. U toj brazdi …
